PACIFIK ili Tihi ocean je, kažu knjige i Wikipedia, ime dobio na osnovu iskustva Fernanda Magellana koji je imao sreću da plovi 110 dana mirnim morem. Iste knjige kažu da je sadašnja realnost suprotna. Zanimljivo je to sa velikim imenima, rijetko pašu.

Možda su mnogi klasičari razočarani i obeshrabreni, no ovo što ću reći ovdje nije nekakva utjeha jer je i ne trebamo - nikakva tehnika nam ne može uzeti (i nema namjeru) zadovoljstvo i ponos na naše (i samo naše) kreacije, a to što nećemo naplatiti naše bezbrojne sate rada ide u paketu sa onim ENIGMATIKA JE MOJ HOBI. Ako se zaklinjemo u svoju hobističku prirodu onda prestanimo kukati i ružiti one kojima je efikasnost najvažnija jer im zarada ovisi o toj efikasnosti. Naravno, ovo su osnovni principi koje zagovaram i ne pokrivaju  kombinacije - klasičar koji bi htio da objavljuje puno i to naplati, mora prihvatiti takmičenje sa efikasnošću mašine, kompjuteraš koji radi hobistički mora pristati da je to neki novi hobi i drugačije autorstvo… Gospoda koja kriju da rade kompjuterima su izvan bilo kakvih principa, toga je uvijek bilo i biće, što nije razlog ni da to prihvatimo, ali ni da se bavimo time.

Stvar se komplicira u nama tako dragim i važnim natjecanjima/takmičenjima. Odavno se mučimo sa žiriranjem i polako napredujemo (nadam se) ka nekakvim unapređenjima. Sad imamo novi problem  – kako se osjećaju klasičari ako znaju (ili imaju razloga da vjeruju) da u istom natjecanju učestvuju i kompjuteraši? Je li to fer utakmica? Je li molba učesnicima da svojom čašću garantiraju da su radili ručno, najbolje što organizator može učiniti.  Uvođenje riječi čast ovdje nije baš najsretniji izbor.  Ako organizator želi imati učesnike koji rade ručno onda bi trebao postaviti zadatak tako da korištenje kompjutera nije najbolja opcija (kažu da je to moguće, evo pozivam kompententnije da se jave). Ako se zadatak postavlja na standardan način (format, zadani pojmovi ili tema …) onda ne treba ni pominjati kompjutere – neka rade svi kako im drago, tu nema pomoći. Klasičarima ostaje da dokažu superiornost svoje kreativnosti i pomire se sa neuporedivo većim utroškom vremena … prikrivenim kompjuterašima natjecateljima ide ono slavno nije sportski..  Za istinski opušteno hobističko druženje i uživanje u natjecanju ostaju susreti uživo. Postavljanje zadataka je savršeno jednostavno, za ozbiljno žiriranje treba ostaviti dovoljno vremena, proglašenja obaviti (ako ne može drugačije) naknadno. Tako možemo očuvati (vrijedno je to truda) naš stari pristup i kreativni užitak koji nas tolike godine drži u ovom lijepom hobiju. Želim ponoviti – ključno je pominjanje riječi hobi - aktivnost sa zadovoljstvom kao motivom. Drugo su profesionalne obaveze, efikasnost, hiperprodukcija… To što se te oblasti nekad preklapaju, što neki od nas pripadaju u oba svijeta, zaista ne mijenja suštinu i ne bi trebalo biti preprekom da sve bude u najboljem redu, naprotiv. Valja prihvatiti novu realnost, koristiti dobre nove stvari, očuvati tradicionalne vrijednosti što uključuje i dobre odnose.

Kompjuterski rad

AUTOR: Hajrudin Hodžić / 22.2.2016.

Nema više nikakve sumnje da su križaljke kreirane korištenjem kompjuterskih programa prisutne u našoj enigmatici već  15-ak godina i da ih je svakim danom sve više. Ne znam da li se o tome govorilo ili pisalo prije susreta kod Adnanovog OK korala (OVDJE, svakako vidjeti komentare) kada je tema rezultirala sa 117 komentara. Post na Adnanovom blogu Logičke zagonetke je bio Eroteka 105 Slavka Bovana na temu broja objavljenih radova, a povod je bio post  Mileta Jankovića na njegovom blogu Srpska enigmatika gdje je objavio podatke o fantastičnoj produktivnosti. U diskusiji kod Adnana su Miroslav Cvetković i Mile Janković detaljnije opisali rad kompjuterima i situaciju u enigmatsko-kompjuteraškoj populaciji.

Ovo je, evo već par godina, najvruća enigmatska diskusija na blogovima. Na temu korištenja kompjuterskih programa bilo je baš svega, možda bi bilo zanimljivo prikupiti linkove ili najzanimljivije diskusije.

Ovdje ću ponoviti ono što sam već pisao po blogovima – autor kome kompjuter napravi osnovnu kombinaciju (ili više od toga) je, naravno, autor u pravnom smislu (potpis, naplaćivanje…), to je njegov rad na koji on polaže autorsko pravo.  U našem, zanatskom, smislu autorstva možemo govoriti o potpuno novoj vrsti autora – to je osoba koja je uložila novac i rad u hardver i softver, bazu podataka, svoje znanje i praksu i na osnovu svega toga producira enigmatske radove. U tom procesu taj naš novovjeki autor ima neke nove kvalitete (u poređenju sa nama klasičarima),  znanja i vještine, postupke i drugačiju kreativnost  što je najlakše dokazati time što će (neki kažu da hoće, ja ne znam) različiti autori sa istim mašinama, programima i bazama producirati vrlo različite stvari. Sve to je osnova za prihvatanje ove nove vrste autorstva (ne znam kako je nazvati), ali ne i za izjednačavanje sa ručnim radom. Treba li reći da ništa ovdje nije bolje ili lošije (to mogu biti samo proizvodi), tek različito. No, neozbiljno bi bilo u istu kategoriju, u isto vrednovanje nečijih kreacija (dakle i talenta, znanja, kreativnosti.. svakog od autora) trpati rad kompjuterom i ručni rad. U izdavačkoj praksi je uistinu svejedno – izdavač, urednik i kupac trebaju dobre radove i kako su nastali zaista im nije (i ne treba biti) važno. Tržište regulira sve – efikasniji i bolji bi trebao odnijeti prevagu. U realnosti baš i nije tako, kompjuterski se počesto producira i u bescijenje jeftino nudi nekvalitetan sadržaj (postoje, srećom, i suprotni primjeri) što je vrlo štetno za enigmatiku. No, ta šteta nije posljedica postojanja kompjuterskih programa  - imali smo loše i obezvređujuće jeftine enigmatike i prije, moguća je razlika u prirodi i žrtvama iskušenja da se producira loša enigmatika.

Najveću pažnju mi je privukao ovaj tekst i (posebno) diskusija koja se vodila na Adnanovom blogu. Iz nekih ranijih kontakata znao sam za tu diskusiju, međutim tek sada mi je jasno koliko je, i zašto je toliko, značajna. Prava je šteta što se u posljednje 2 godine tako nešto nije ponovilo (ako izuzmemo susrete na Uni) na bilo koju enigmatsku temu, sa tolikim brojem učesnika i tim stepenom tolerancije.

Radoja Racanović / 28.2.2016.

Protivnik sam kompjuterske enigmatike. Realno govoreći, pravi autor svake takve križaljke zapravo je računalo i njega bi trebalo potpisati. Usporedim li kompjutersku enigmatiku sa šahom, tada mogu reći da šahisti još uvijek igraju šah na turnirima, a ne računala. Ovakva vrsta sastavljanja svima se nama višestruko obila o glavu. Honorari su drastično pali, enigmatski prilozi su sve lošiji, a uređivanja i provjere skoro da i nema. Mi koji držimo do vlastitoga enigmatskog dostojanstva u takvoj enigmatici nemamo što tražiti.

Nedjeljko Nedić / 8.3.2016.

Radoja Racanović / 28.2.2016.